Vitamin K2 - za zdrave kosti i krvne žile

Vitamin K čine strukturno slični organski spojevi esencijalni za normalno funkcioniranje organizma. Riječ je o vitaminima topivim u mastima, a skladište se u jetri i masnom tkivu. Vitamin K1 i K2 prirodni su oblici, dok su vitamin K3, K4 i K5 sintetski spojevi. Vitamin K2 je danas sve više u liječničkom fokusu zbog utvrđenih povoljnih učinaka koje ima na zdravlje srca i kostiju. Najučinkovitiji oblik K2, prema reprezentativnim studijama, je menakinon-7 (MK-7). Kod njega je utvđena najveća bioraspoloživost.

Poboljšava zdravlje kostiju

Uz kalcij, vitamini D3 i K2 te minerali magnezija, ključni su čimbenici održavanja gustoće kostiju. Zdravlje kostiju ovisi o koštanom proteinu osteokalcinu koji ima sposobnost vezanja kalcija, a aktivnost osteokalcina ovisi o procesu karboksilacije, u kojem je vitamin K2 ključni čimbenik. Vitamin K2 uspostavlja homeostazu proteina unutar koštane strukture aktiviranjem osteokalcina koji veže kalcij i omogućava osteoblastima ugradnju kalcija u koštani matriks, čime se održava mineralna gustoća kostiju. Stoga se više razine vitamina K povezuju s boljom gustoćom kostiju, dok se niske razine povezuju s nastankom osteoporoze.

Sprječava nakupljanje kalcija u arterijama i venama

Metabolička uloga vitamina K2 jednako je važna u sprječavanju kalcifikacije stijenki krvnih žila. Zbog kalcifikacije stijenke krvnih žila očvrsnu i gube elastičnost, što povećava rizik od razvoja srčanih bolesti. Održavanjem obilnih zaliha specifičnog MGP (matriks Gla proteina) zaustavlja se i sprječava nakupljanje kalcija u arterijama i venama. Na taj način se blokira nakupljanje kalcija i formiranje kalcijevih kristala unutar krvnih žila. I MGP se mora karboksilirati da bi bio metabolički aktivan, a za karboksilaciju mu je potreban vitamin K. Vitaminom K2 aktiviran MGP smatra se najjačim čimbenikom sprječavanja kalcifikacije.

Prehrambeni izvori

Svakako je poželjno uvrstiti prehrambene izvore vitamina K2 u svakodnevnu prehranu ili uvesti odgovarajuću suplementaciju u vidu dodataka prehrani. Preporučeni dnevni unos iznosi 75µg. Izvori vitamina K2 nalaze se u mesu, jajima i mliječnim proizvodima. Nedostatak vitamina K ipak može biti prisutan u specifičnim skupinama kod kojih je povećana potreba za tim vitaminom. U tu skupinu spadaju osobe s bolestima koje rezultiraju smanjenjom apsorpcijom masti, što uzrokuje i smanjenu apsorpciju vitamina K (celijakija, Crohnova bolest, upalne bolesti crijeva, ulcerozni kolitis i cistična fibroza).